Diary Of Half- Blood Prince

https://blog.dnevnik.hr/hbp

subota, 12.08.2006.

Čudna zamolba II. dio

I tako Maya i ja lutamo zabranjenom šumom, nemamo blage kamo idemo jer ova BIIIP mi neda mapu i kaže da može sve sama... sve je tiho bilo do jednoga trenutka

Išli smo još sve dublje i dublje, u šumu, dok nismo spazilinatpis





Arreurr je naš daleki rođak, s majčine strane, pridružio se vampirima kada je i sam postao jedan od njih, sada živi u najmoćnijem klanu od svih vampira.



U bljesku maja se pretvorila u vranu.



Malo smo hodali dok nisma vidio crveni plamen na horizontu kako kroz njega prolaze mnoge sjene, tada sam znao da sam blizu samoga izvora. Dok smo se približavali sve su više zvukovi bubnjeva bili jasniji a riam prisjećao na davne zvukove koje smo mogli čuti u davnim povijesnim filmovima i isječcima iz prošlih vremena.



Arreurr je nestao u trenu kada smo kroćili u okrug njihovog naselja i sada visi negdje na drveću u izvidnici, što je i njegov posao u ovome taboru. Maya je u obliku vrane sjela meni na rame i čekala dalje naredbe. Iako je bila tvrda uma sada je mirovala, čini se da je bila prestravljena pomisli da će ju krvoželjni Nosferatui rastrgati na komade i speći n ražnju.



Dobio sam veliku loptu, potsjećala na kuglu za kuglanje,

Polagano sam odšetao iz okružja logora, nitko me nije previše mjerkao jer su svi znali "tko sam" a Maya je nepomično stajala na mojem ramenu. Osijećao sam kako je snažno stisla jer se skamenila od straha kada ju je vođa pri samome prvom trenutku kamenito pogledao. Na izlazu s njihovog teritorija Arreurr mi je mahnuto, a ja sam predložio Mayi da se vrati... još je uvijek mirovala tek na kraju izlaza iz šume sam vidio da je sama sišla i vratila se u normalno, koliko god za nju to može znaćiti.



krenuli smo Snapeu...

- 16:17 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 08.08.2006.

Čudna zamolba

Sjedim na prozoru, promatram Zrinjevac i sjećam se onih davnih dana kada sam slobodno šetao gradom ne znajući da me promatraju, ne misleći an probleme današnjice i svih gluposti što je ljudska rasa prouzročila divnim bićima našega planeta. Protjerala ih, istrijebila, divne živote ubila, životinje poklala radi dragocijenosti, uništila zemlju... uništila prirodu.

Kada sam jućer prolazio Maksimirom, vidio sam sve one životinje zatoćene, to je vrlo čudno, divite im de, štuje te ih na neki naćin, no opet su zatvorene, jako čudno... ljudi su čudna vrsta, bilo bi mi zanimljivo da njih zatvorimo i pustimo tako, no to je još čudnije...

---

Pada kiša, ja sjedim na perivoju, gledam u nebo a ljudi pokraj mene užurbano trće u zaklon. To je već 3 pljusak danas a mene nije briga (štapić u rukavu).
Završio pljusak.

Šapnuo sam i više nisam bio mokar
Sve je to vrlo čudno, i to što mi se mota po glavi cijelo vrijeme, sve te filozofije, stvarno mi fali Hogwarts. Kako je već bio sumrak, meni su se poćeli javljati izraženo očnjaci, te u tome trenu doletio šišmiš... sjeo na petrolejsku lampu pokraj moje klupice i okrenuo se naglavaćke. držao je mali paketić. Bila je unutra poruka, naravno... i još nešto.



Čudno, što sam pak sada napravio... Pa bio sam u Zagrebu od samoga početka, a svi ovi koji su navratili do mene nisu ništa loše napravili...a moja "mala magija" ništa nije napravila a pogotovo ju nitko nije prokužio, 100% sam siguran u to...
Kada sam došao doma, očekivao sam neki ispak jer me zovu u školu, no moji roditelji nisu ni trgnuli negome samo potsjetili da moram ići, i to ne sljededeći tj nego SUTRA.

Vrlo čudno, vrlo čudno...

Sutradan sam se dignuo u cik zore jer sam bio jako stretan, idem na svoje omiljeno mjesto, kada se sjetim pića u Tri mtle, drage medovice i svih "čudnih faca" prošli su me trnci od sreće.



Kamin me stvorio u vrlo čudnu prostoriju, kada sam pogledao, vidio sam da je to Dumbledorov kabinet, no nešto je tu bilo čudno... nije bilo njegovih stvarčica, meni vrlo čudnih i sasvim nepotrebnih, ni fenixa... nešto se ČUDNO DESILO!



NE MOGU VJEROVATI! Uvalio mi je vilenjaka koji me slijedi a da ni ne znam tko je iza mene, to me potjetilo an moje djetinstvo...




GRRR !!
Ako ov proživim, Snape će dosta toga objašnjavati!!

- 11:44 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 22.07.2006.

Ljeto, sladoled i balkoni...

Pozdrav svima, iskreno, nije mi se dalo pisati od onoga pleasa...
Da vam ispričam što se desilo

Sve je bilo sasvim uredu, išli smo na ples Miranda i ja, sve je bilo baš kako treba. NAletjeli smo an kraju an Siriusa, sav jadan i opijen, mislio sam da se je nafiksao kojom bezjačkom drogom jer je bio sav čudan, no onda sam shvatio da je bio samo...jadan i očajan.
Čak ni ja nisam bio tako hladan, iskreno, nisam ništao osjećao prema Mirandi čak me i ona sama prisilila da ju pozovem... no nema problema, ona je sada sa Siriusom i mislim da im je sasvim u redu.

Ja sam trenutno kod svojih roditelja, nikada mi se nije svidjelo ovdje preko praznika, sve je nekako...tiho, Hrvatska više nije onakva kakva je prije bila. Sada me više ni roditelji ne shvaćaju, premda sam čistokrvni čarobnjak, i njima je bilo teško to skrivati pred 90% poznanika. Zagreb je premiran... moj pogled se pruža na sam Trg bana Josipa Jelačića, imamo stan koji pruža direktan pogled na kip.

Nisam više mogao sjediti u fotelji i ništa ne raditi, obukao sam svoje marte, premda je bilo +30°C i izašao na krov, starci me naravno nisu čuli jer je "otac" morao u ministarstvo, opet je nešto sj, a majčica mi je kod svoje majke, moje bake, smišljaju kako "da me odvuku na dobru stranu" --- stranu nekih čudnih zvukova današnjega svijeta jer za njih ovo što ja slušam "nije dostojno"

Hodam ja po krovu i dolazim do pogleda na Zrinjevac. Kako je to krasan vrt...jednostavno krasan...

Neko se počeo derati pri izlau iz vrta, bio je to Draco, koji F on radi u Zagrebu?



Kada sam se spustio, on naravno nije bio dolje...
I odjednom



Otšetaše oni prema Trgu a ja natrag na stepenice, penjem se na krov, sjedam na rub i promatram Zrinjevac, prekrasan park...



..kako mi fali Hogwarts...

- 13:32 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 06.05.2006.

The end of this chapter

Pa evo ljudi, škola me j*be direktno u čelo, ispričavam se što nisam se mogao prije javiti al sam i sad u stisci s vremenom...

Počet ću pisati kada završi škola...
Evo pozdrav svima,
do 14.6!!


^.-


full(y) yours,
Vincent Slytherin

- 11:00 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.04.2006.

Zar se sve vrti oko toga?

SADA MI JE STVARNO DOSTA!
Svaki put neko me prati, ne pitajte me zašto ni zbog čega, ali ZNAM da su iza mene, jesu li to likovi iz slika, ili vilenjaci, nije me briga ali sam se gadno zamjerio nekoj osobi da mi to već smeta!
Baš sam krenuo na Proricanje kad me Riddle, Tom, zaustavio na sredini hodnika i zabio me o zid, hodnik je bio prazan i samo smo bili nas dvoje...

Stvarno sam prekipio, no nisam se htio njemu zamjeriti. Iako je bio za 2 glave veći od mene, znao sam da zna baratati crnom maijom bolje od svih profesora i Dumbledore mu je samo ravan...

Krenuo sam na sat taman kad je nešto iskočilo iz kuta, iz sjene...
(O ne...)
Miranda se stvorila od nikuda kao da ju je sam zrak utjelovio...

Samo se okrenula na mjestu a njena smeđa kosa je zaletjela kao na vjetru.
Totalno sam bio u šoku... nisam to ni znao ali me ovo pogodilo, no sad me nešto drugo opterećivalo, sat na koji, očito, kasnim. Ne samo da sam zakasnio i izgubio 10bodova, nego mi je bilo i žao što sam tkao ostavio Mirandu...

:zvono za ručak:

Znao sam da ga neću moči pridobiti za razgovor čim je ugledao Amy za susjedinm stolom... Ovo im je već postao ritual, pusa pusa preko stola, papirići, avjončići, ljubavne porukice, hihotanje Amy i njezinih prijateljica, Dracov zadovoljavajući pogled...

Spustila se noć. Nije mi se dalo ići u društenu, pa sam krenuo u obilazak dvorcem...
:bum:
Zabio sams e u nešto... ili bolje rećeno u nekoga.

Osjetio sam da sam prošao tik do nećega no samo sam produžio dalje, popeo se na 3. kulu i sjeo na balkon... Mjesećina je bila predivna, nije bilo ni povjetarca, bilo je tiho tiho tiho... mogla se ćuti...samo tišina.

- 23:07 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 19.04.2006.

Kakav preokret...

Probudio sam se u 6, čini se da mi je glava pucala jer sam imao nešto na nosu.... bila je to nečija krv.

Kada sam pogledao bolje, činilo mi se da mi je nešto otvoreno...otvorena rana na ruci...

Kada sam ju pogledao...ona je samo zacijelljela... bilo mi je pomalo čudno jer sam fakat se streso i sišao s kreveta, krenuo prema ogledalud a vidim kako sam se uništio... i, naravno, nema mojeg odsjaja ;P
Ko da sam znao da će se to desiti, jer nikad nisam htio priznati sadašnjost...

Nego, otišao sam u kupaonicu, zapalio si tuš i otuširao se, čini se da je krvi bilo posvuda... i stvarno me zastrašilo, ko zna što mi se desilo, što mi je netko napravio, što sam ja napravio...

Obukao sam se u crni dugi kaput u setu s crnim trapericama i nekom crnom majcom, nekako mi nije bilo do odlaska u školu pa nisma obukao nimajcu sa zaštitnim grbom slitherina, samo sam išetao van i nisam obračao pozornost na neke vilenjake koji su brisali prašinu.

Izašao van, popeo se po stepenicama i zaputio se prema jednoj kuli...
Popeo sam se gore, sjeo na jedan zid i stavio dolje noge da mi vise s 20-o metarskog balkona.

Bio sam neko vrijeme sam i mislio da će danas biti baš lijepo i NEsunčano... i bilo je... neko se pojavio iza mene

Skliznuo sam dolje, Lara je kriknula a ja sam se primio za neku šipku ispod balkona, koja je vodila do sljedećeg balkona, tako sam se riješio razgovora i muke odbijanja.

- 16:30 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.04.2006.

Hogsmede, zrcalo prema stvarnosti

Baš je suince prosijavalo kroz rešetke na prozoru, dobro da sam dobio krevet u najdaljem mranom kutu...

I tako poslije ručka, otišli smo u Hogsmede, našao sam se po dogovoru s Mirandom točno u 1 u kavani.

Odma nakon dolaska u Hogwarts svi su znali da idem na bal s Griffindoricom Mirandom Smith.
Čuo sam došaptavanja, no nisu bila gora od onoga kada su svi saznali da Draco hoda s Amy.
Nerazumijem to suparništvo, meni je bezveze, no čini se da sam bio odmjeravan iz svih kutova.

- 10:26 -

Komentari (31) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.04.2006.

Subota, subota

Čini se da ja živim za subote, od svih mogućih kazna koje sam ovaj tjedan dobio, ova je bila najgora,

morao sam ići s profesorom Snapeom do nekih odvratnih vrtova i čupali smo neke trave iz vrta Mrs. Sprout... ovo mi je bilo totalno na profesoricu S. a ne Snapea...no,no, kasnije smo radili, tj ja sam radio on je samo "nadgledao" dok je kipila neka odvratna smjesa gadnog smrada u kotliću za neke čireve---ćini se da je onom domočuvaru izbilo nešto na nozi...opet...

Tako sam zaudarao cijelo popodne dok nisam naletio an Mirandu koja mi je dobacila papir s nekom inkantacijom

Čini se da je smrad nestao...a i lijeva obrva, no nije me bilo briga, tako i tako ima podužu kosu ;P
Na papiru je još nešto pisalo.

O.o (tako je izgledala moja faca)...no,no...

Ma ništa, trebamo čekati drugi dan tako da vidim što će se desiti, možda vi nešto naslučujete??(!!)

- 00:45 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

subota, 08.04.2006.

4EVER I SAY

Bal... e pa da, to mi je bila prva asocijacija ujutro kada sam se probudio...

Svi su drugi još uvijek spavali, ja sam u svome ogrtaču sišao dolje i vidio dvoje na kauću, nvm, to su bili tom i agatha ;P, no,no, nego, nisam ih htio smetati, valjda je agatha opet nešto sanjala pa nije mogla spavati...

Danas su svi razgovarali o istoj temi, kako će biti na balu, i ko s kim ide, mnogi su gledali što će obući ili predviđali kako će izgledati prostorija, te kako će ju Dumbledore srediti...

Ja nisam imao vremena za to, dobio sam kaznu kod madame Maxeene jer nisam napisao esey do kraja, pa nisam joj mogao reći da sam cijeli dan radio napitak kod Snapea ;P
tako se ja, u rano subotnje jutro, zaputio poslije doručka da odslužim svoju kaznu...

Donjela je 3 velike kutije s čarobnim kuglama na kojima je pisalo "Pivoslasac"...očito je bilo da su to bile druge kutije, ;P

Dok sam ja gledo po kuglama, malo sam šetak iz glave jednog, u glavu drugog učenika, tako sam naprimjer došao do Parkinsonice i vidio da si razmišlja jel će nešto biti između nje i Goylea... to sam odma znao da kugla radi savršeno, tda sam naletio na Snapea i htio mu upast u glavu, kugla je eksplodirala a ja sam zaboravio da on zna Okumelenciju bolje od cijele škole... dakle, pokvarena kugla, dalje, dalje...
Bilo je zanimljivih misli, od razmišljanja, kako je danas dobra hrana u školi, ili, kako da si poboja nokte za ples, koje hlaće, koji smoking... svega i svaćega...

Kada sam završio s tim kuglama, profesorica se samo blago nasjmešila i poslala me prema vratima koja su vodila iz kule.

Kada sam sišao dolje, vidio sam na satu da je vrijeme ručka, tada sam krenuo na jelo.
Bilo je čudno, jer polovice učenika nije bilo, onda sam se sjetio, danas je utakmica Slytherina i Rawenclawa... ma ko zna kako će biti, nije me u ovom trenutko to zanimalo, samo mi je bilo na pameti, kako bi mogao potrošiti ovo slobodno vrijeme...
Pošto sam obavio sve ispite za OČI, nemam ni jedan drugi ispit, ali ipak moram ići na nastavu, tako dakle, ja sam osuđen na školu, ali bez učenja...

Da zaključimo, sljedeći tjedan je ples, svi će doći, ja nemam pratnju (baš se ne zamaram time) i nije me uopće briga dali ću ići il ne, al ko zna, možda se sve preokrene...

- 00:47 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.04.2006.

REZULTATI!

E pa ovo znači DA SU STIGLI!

Evo mojih ocijena...

Oduvijek sam znao da sam negdje zafrkuno...no,no, ćini se da samo blentavo zurim u pergament za doručkom...
Crabbe se prežderaval dok je Goyle razgovarao s Parkinsonom, Malfoya (ZAČUĐUJUĆE) nije bilo...
Još su neki dobili pisma s rezultatima OČI-u, valjda su se i oni preselili iz Durmastranga..

Kada sam se narućao, krenuo sam u knjižnicu, Snap nam je opet (...začuđujuće...) dao veliki esej na temu "Podvodno Bilje i njegovi učinci"... I tako ja, u nedjelju popodne, visim u knjižnici i listam po knjigama... jadno...

Tako je nestala iza svih onih knjiga i vratila se tišina...
Nego kada sam se vraćao u dvoranu, bilo je oko 22h, tako se ćinilo da je završio još jedan dan iza kojeg nisam ništa posebno radio... Popio sam gutljaj napitka i ušao unutra...

Onda smo skrenuli s teme i vratili se metloboju, najzanimljivijoj temi... dobro, ne baš, ali nisam se htio petljati u tuđi ljubavni život...spojio ih jesam, i to je bilo dosta.

Kad smo se raspričali, baš je morao ići... nije još napisao ni ovaj esej koji sam ja završio, okrenuo se, i krenuo u sobu prisiliti Crabbea da mu napiše... Malo sam se nasmijao na to, jer poznajući njegove vještine, on bi još samo mogao pogoršati stvar te Malfoy opet ostaje sam...

Prišla mi je Pansy

A ja sam samo produžio gore u spavaću, pozdravljajući Toma i Agathu, koji su se lijepo smjestili ispred kamina... kako su divan par...ne?

Goyle je bio presretan kad je ušao u spavaču, ćini se da je i njemu godilo društvo s Parkinsovom...

Preskinuo sam se, uvukao u krevet i ponovo pomislio... 'Kako mi je drago, što sam učio za OČI'... i utonuo u san...

- 10:46 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

SadrĹľaj © Diary Of Half- Blood Prince. Design © nel`chee.
Creative Commons Licence